Zbog svoje aktivnosti oko okupljanja nogometnog tima, treba spomenuti da su novopečeni nogometaši nerijetko bili, zbog svog pridrživanja veseloj družini “špotani” od svojih roditelja. Ljubav prema nogometu ipak je bila prejaka, i svakim se danom nezaustavljivo razvijala, a od onih dječaka koji su još do jučer “nabijali” žogu po livadama Rudeša izrasli su momci željni većih izazova. Bilo je zaista dosta talentiranih momaka, što će konačno i njihovi životni putovi potvrditi.
Rodos – latinsko ime za Rudeš Prvi sačuvani pisani izvori koji spominju Rudeš potječu tek iz XIII stoljeća. Rudeš je uz Vrapče, Grmoščicu i Završje pripadao posjedima zagrebačkog Kaptola. Prema sačuvanoj listini iz 1221.g. Andrija II (1205 – 1235), kralj ugarski i hrvatski vraća banu Okiću posjed Kamešnicu pod Kalnikom, a crkvi zagrebačkoj, koja je tu zemlju dotle uživala, daje u zamjenu posjede Rodos, Viduše, Kupuk, Brate. Arheološka iskapanja 1896.g. potvrđuju nalaske fragmentni urni nađene na području Rudeša i Jaruna. Daljnja arheološka iskapanja 1897.g. i 1898.g. potvrđuje prisustvo rimske civilizacije na istim područjima. Prije nego je Rodos pripao zagrebačkom kaptolu, bio je najvjerovatnije osobno slobodni podložnik Kraljevske županije.
Do sredine XIV stoljeća Kaptol je Vrapče, Grmoščicu, Završje i Rudeš povezao u jednu cjelinu. Selo Rudeš nije imalo svoju, crkvu, nego je potpadalo pod župu svete Barbare u Vrapču (današnje Gornje Vrapče). Rudeš svoju crkvu, crkvu svete Ane osniva 1942.g. ali je sagrađena tek 1967.g. Za vrijeme Franje Josipa 1850.g. dolazi do ujedinjenja svih zagrebačkih oblasti u slobodni kraljevski grad – Zagreb. Ali i tada područja Rudeša i Jaruna ostaju izvan Zagreba sve do II svjetskog rata. Na izborima za Narodnu skupštinu 1935.g. Hrvatska seljačka stranka (HSS) i Hrvatska zajednica dobile su velik broj glasova. I u Rudešu je HSS i njen presjednik Stjepan Radić imao velik broj svojih pristalica. Dnevnik HSS-a “Narodni val” br. 6 (tiskan u Zagrebu 23.srpnja 1927.) zabilježio je sastanak HSS-a koji je održan u Rudešu (godinu dana prije nego je Stjepan Radić ubijen u Beogradu). Narodni zastupnik Vinko Trnjar izvjestio je da je sastanak održan na poziv odobronika Stjepana Družeka iz Kustošije, a iz razgovora sa seljacima iz Rudeša, Trnjar se uvjerio da: “Naši seljaci vrlo dobro prate napadaje na stranku i na presjednika Stjepana Radića”. Selo Rudeš danas više ne postoji. Ime mu se sačuvalo još samo u nazivu Rudeške ceste, Rudeškog odvojka, Rudeških ogranaka te u nazivu područnog ureda. Sačuvana je i nekdašnja matična zadružna kuća koja je danas spomenik kulture.
Kvart izgleda kao nekakav krnji trokut smješten je u zapadnom dijelu Zagreba. S zapadne strane omeđen Zagrebačkom cestom, s istočne djelomično omeđen ulicom Dragutina Golika te potokom Kustošak i s južne omeđen Zagrebačkom avenijom s svojim privrženim stanovnicima čini ono što se u današnje vrijeme može teško naći (takva ljubav prema kvartu s krilaticom MOJ KVART, MOJ ASFALT koja ne ostaje samo na riječima nego se i uvelike svakodnevno očituje u djelima Rudešana). Rudešani koji su u svakoj prilici svoji (prepoznatljivi) i koji su uvijek i navijeke promicali tri moralne stvari koje su im na prvim mjestima (Vjera, Ljubav i Domovina), zato budite dobri i pošteni prema Rudešanima i oni će Vam to znati uvelike istom mjerom vratiti.